PL. PAVLEKOVIĆ OD RODA CVETKOVIĆ OD 12.01.1257.
GLASNIK HERALDIKE:
„Glasnik heraldike“– koji je izlazio u Zagrebu u četvero broju 5,6,7 i 8 iz 1938. godine navodi pod skupnim naslovom „Stara hrvatska plemena“ i porodicu Pavleković od plemenitog roda Cvetković. Ovaj je rod 12. siječnja 1257.godine, poveljom kralja Bele IV, uvršten u red plemića. Stečeni privilegij potvrdio je „za sva vremena“ 1294. godine kralj Andrija III, a 1333. kralj Karlo Robert. Godine 1587. Cvetkovićanima priznaje plemstvo grof Petar Erdody;1657.godine plemstvo potvrđuje i Kralj Leopold.
Obiteljska imena (prezimena) već su koncem XV stoljeća bila u općenitoj uporabi Cvetkovićima, tako se plemići Pavleković spominju: 1500. godine u popisu Cvetkovićanskih plemića; 1514 u popisu crkvenih desetina; 1520. prigodom preslušavanja svjedoka u Zagrebu u predmetu plemenskih prava Turopoljaca koja je osporavao grof Gjuro Brandenburški gospodar Medvedgrada i Lukavica.
U „Glasniku“ je reproduciran i crtež grba plemenitog roda Cvetkovića
Štit: u plavom zlatni ljiljan, Ukras: zlatna kruna
Podgorska plemena u hrvatskom Podgorju: Ovoj skupini pripadaju plemena ili stare plemenite općine: Cvetkovići, Domagovići, Draganići, Jočkovići, Gornja Kupčina, Pribići, a donekle i Desinčani (sv. Ivan), Cvetkovići su najbrojniji i od njih ima najviše potomstva (ovako je pisalo u 5,6,7 i 8 broju glasnika Heraldike koji je izašao 21.12.1938. godine
PODRIJETLO:
Pavleković je hrvatsko prezime podrijetlom iz okolice Čazme. Relativno najviše Pavlekovića u proteklih sto godina rođeno je u Daskatici kraj Čazme, gdje se svaki osmi stanovnik prezivao Pavleković. ETIMOLOGIJA: <Pavlek-[:Pav(e)l-+-ek]+-ović; M:os, ime; od imena Pavlek; čudno je da se i neki Srbi tako zovu (AR), Prvo spominjanje prezimena Pavleković prvi je put zabilježeno 1638. godine u Prelogu, Međimurje zapisano kao Paulekouich.
MIGRACIJA:
Najveća dva migracijska pravca Pavlekovića u prošlom stoljeću zabilježena su iz Bijelovara i Pitomače u Zagreb.
BROJNOST:
U Hrvatskoj danas živi oko sedamsto Pavlekovića u oko dvijestopedeset domaćinstava. Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća, uz manji pad. Obzirom da je među Pavlekovićima znatno više žena (55%) nego muškaraca, te da prosječno imaju manje djece, može se očekivati daljni pad brojnosti tog prezimena.
POKRIVENOST:
Pavlekovići su prisutni u većina hrvatskih županija, u ukupno 67 općina i 101 naselju, pretežno u urbanim sredinama (65%). Danas ih najviže živi u Zagrebu (130), Lepoglavi (60), Čakovcu (35), Velikoj Gorici (30), Kuzmincu (30) i u Bijelovaru (25).
UOBIČAJNA IMENA:
Ženska imena: Marija, Ana, Martina, Nada, Gordana, Dragica, Ines, Katarina, Ivana, Katica
Muška imena: Ivan, Stjepan, Josip, Marijan, Vladimir, Željko, Darko, Zvonko, Matija, Nikola
ZNAMENITI I ISTAKNUTI PAVLEKOVIĆI:
Ovo prezime u hrvatskoj prošlosti nosilo je više uglednika, poznatih liječnika. Od kojih su najpoznatiji: Ema Pavleković, liječnica (1873-1945), Krešimir Pavleković (20. st.). Među Pavlekovićima suvremenicima veliki je broj istaknutih osoba znanstvenici, poduzetnici, menađeri, stručnjaci, od kojih su najpoznatiji: Franjo Pavleković, obrtnik (1935), Ivan Pavleković, (1938), Nevenka Pavleković, stomotolog (1947), Rudolf Pavleković, gospodarstvenik (1947), Margita Pavleković, znanstvenica, gospodarstvenica (1948), Stjepan Pavleković, gospodarstvenik (1949), Gordana Pavleković, znastvenik (1950), Ivan Pavleković, gospodarstvenik (1958), Dubravko Pavleković, inženjer i gospodarstvenik (1966), Robert Pavleković, gospodarstvenik (1967), Boris Pavleković, gospodarstvenik (1968), Boris Pavleković, inženjer i gospodarstvenik (1974), Vedran Pavleković, gospodarstvenik (1976)